Svake godine 13. avgusta obilježava se Međunarodni dan ljevorukih, ustanovljen 1976. godine s ciljem da se ukaže na izazove s kojima se susreće oko 10% svjetske populacije koja preferira lijevu ruku.
Iako su vijekovima bili stigmatizovani, danas se ljevoruki često doživljavaju kao posebni, pa čak i kreativno nadareniji od desnorukih.
Ljevorukost nije slučajna – naučnici smatraju da je u velikoj mjeri nasljedna, ali na nju utiču i faktori razvoja mozga u trudnoći. Ljevoruki češće imaju dominantnu desnu hemisferu mozga, što se povezuje s boljom prostornom orijentacijom i multitaskingom, kao i kreativnim razmišljanjem.
Do prije samo nekoliko decenija, ljevorukost se smatrala „manom“. Djecu su u školama primoravali da pišu desnom rukom, a u nekim jezicima riječ „lijevo“ imala je negativne konotacije. U latinskom sinister znači „lijevo“, ali i „zlokobno“. Slično je i u francuskom (gauche – lijevo i nespretno).
U nekim školama u Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina, ljevoruka djeca su i dalje bila “prevaspitavana” – učitelji su im vezivali lijevu ruku kako bi naučili pisati desnom. Danas se takva praksa smatra ozbiljnim kršenjem dječjih prava.
Neki od najpoznatijih ljevorukih ljudi u istoriji i savremenom dobu su Leonardo da Vinči, Nikola Tesla, Albert Ajnštajn, Marija Kiri, Pablo Pikaso, Bil Gejts, Ilon Mask, Barak Obama i Anđelina Džoli.
Leonardo da Vinči je često pisao u tzv. “ogledalskom” pismu, zdesna nalijevo, što je čini se radio kako bi izbjegao razmazivanje tinte, a možda i da bi svoje bilješke učinio težim za čitanje.
Nikola Tesla, iako nije bio potpuno ljevoruk, često je obavljao precizne zadatke lijevom rukom i tvrdio da mu ona “bolje sluša mozak” kad radi na tehničkim crtežima.
Postoje i brojni slavni sportisti – Rafael Nadal, Lionel Mesi, Majk Tajson.
U sportovima „jedan na jedan“ (tenis, boks, mačevanje), ljevoruki često imaju prednost jer su rjeđi i protivnici nisu navikli na njihov stil igre. Studije pokazuju da u nekim disciplinama ljevoruki čine i do 50% vrhunskih takmičara, iako su samo 10% populacije.
Ljevoruki gitaristi poput Džimija Hendriksa morali su da prepravljaju instrumente jer su gotovo svi modeli pravljeni za dešnjake. Hendriks je poznat po tome što je svirao gitaru okrenutu „naopako“. I Kurt Kobejn je bio ljevoruk.
Svijet je prilagođen dešnjacima – od makaza i šolja s printom, do kompjuterskih miševa i alata. Zbog toga ljevoruki imaju veću vjerovatnoću povreda pri korištenju nekih predmeta, jer su prisiljeni da ih koriste “pogrešnom“ rukom.
Dugo se vjerovalo da ljevoruki žive kraće, ali novija istraživanja to pobijaju. Takođe, ne postoje dokazi da su ljevoruki nužno kreativniji – iako ih ima mnogo među umjetnicima, kreativan mozak može biti i desnoruk.
Britanski kralj Džordž VI bio je ljevoruk, ali su ga prisilili da piše desnom rukom, što mu je dodatno pojačalo mucanje. Zanimljivo, čak četiri od posljednjih deset američkih predsjednika bila su ljevoruka. Predsjednici Ronald Regan, Bil Klinton, Džordž Buš stariji i Barak Obama – svi su ljevoruki, što je iznad prosjeka populacije.