Prije dvije godine, na današnji dan, Nermin Sulejmanović počino je jedan od najstravičnijih zločina u poslijeratnoj BiH.

Sulejmanović je 11. avgusta 2023. godine na „Instagramu“ direktno prenosio brutalno premlaćivanje nevjenčane supruge Nizame Hećimović, kojoj je potom pucao u glavu. Sadističku okrutnost Sulejmanović je pokazao u prisustvu maloljetnog djeteta. Istog dana Sulejmanović je ubio Džengiza i Denisa Ondera, a tokom njegovog sumanutog pohoda po Gradačcu tri osobe su ranjene, među njima i policajac.

Niz svirepih zločina on je započeo malo nakon devet časova, kada je došao na vrata porodične kuće Nizamine tetke u kojoj je Nizama pokušala da pronađe utočište nakon što je napustila Sulejmanovića. Premlaćivanje bespomoćne žene nastavio je u vikendici u naselju Sibovac, gdje ju je na kraju hicem iz pištolja hladnokrvno ubio. Potom je sjeo u automobil i velikom brzinom prolazi kroz Gradačac, podsjeća „Avaz“.

Potom je ubio Denisa, a nakon toga je pronašao i njegovog oca Đengiza Ondera, a u njihovoj kući pucao u Đengizovu suprugu Harisu Onder, teško je ranivši.

Ko zna s koliko bi žrtava završio krvavi pohod pomahnitalog ubice, da mu spretni trgovac u prodavnici opreme za lov i ribolov, umjesto prave, nije dao startnu municiju. Sulejmanović kasnije puca na policijsko vozilo u kojem je ranio policajca, sipa gorivo na benzinskoj pumpi, a oko 13 sati se javlja uživo putem Instagrama s farme izvan Gradačca. Planirao je da nastavi s ubistvima. Na farmi u mjestu Ledenica Donja počinio je samoubistvo, nakon što je lociran i opkoljen.

“Svako jutro, svako moje buđenje, imam osjećaj da je tu negdje vidim kako plače, a ja joj ne mogu pomoći”, kaže Nizamina tetka Zijada Vuković-Pamuković.

Sjeća se kontakata s nadležnim institucijama od 4. do 11. avgusta, kada su svi bili upoznati s prijetnjom i kada je bilo vremena da se nešto preduzme. Teško joj je što, nakon svega, niko nije odgovoran za tragičan epilog.

“Ne može niko da ne bude kriv, a da niko ništa nije uradio tih dana. Znate koliko je sedam dana kad vodite borbu s nekim i čekate da vam dođe na vrata. Pa gledate svoje dijete u krvi, da ti odvodi, a ne možeš ništa uraditi. I na kraju meni da kažu: “Da se to desilo u mojoj kući, uradio bih drugačije”. Šta sam ja, jedna žena, u tom trenutku mogla da uradim?! Da sam mogla, uradila bih. Šta sam mogla da uradim kad mi policija kaže – neka je ona kući, mi smo blizu, doći ćemo i pomoći. Ja sam tim riječima vjerovala”, kaže Vuković-Pamuković.

Nakon trostrukog ubistva u Gradačcu, mobilni telefon trostrukog ubice poslan je na vještačenje. Istražitelje je zanimalo s kim je bio u kontaktu tih dana, posebno u noći prije ubistva kada mu je neko otkrio lokaciju na kojoj se Nizama nalazi. Prema informacijama koje ima porodica, sadržaj mobilnog telefona ni do danas nije poznat.

Dani avgusta najteži su u njenom životu, ali poručuje da od borbe za sistem koji će reagirati brže i adekvatnije neće odustati.

“Ja živim u kući gdje se sve desilo, nije to baš tako jednostavno. Da niko za to nije kriv, ne mogu da shvatim. Ama baš niko, iako ne znam šta je neko uradio za nas. Mnogo je žrtava već palo. Valjda ćemo se probuditi iz ovog svega. Nekad nemam riječi, ne znam više ni šta da kažem. Sama ne mogu promijeniti svijet”, kaže Zijada Vuković-Pamuković.

Izvor: Glas Srpske