Kao što u književnosti postoje književni kritičari koji ocjenjuju i daju svoje sudove o objavljenim književnim djelima, tako i u bibliotekarstvu čitaoci su u prilici da ocjenjuju rad knjižničara i bibliotekara. Korisnici knjižnog fonda bijeljinske biblioteke često ističu da su više nego zadovoljni ljubaznošću zaposlenih u ovoj biblioteci i njihovom spremnošću da im pomognu oko odabira literature za čitanje. 

Među knjižničarima i bibliotekarima svojim nenametljivim stavom, ljubaznošću i spremnošću da uvijek pomogne oko izbora naslova knjiga, rekoše nam oni koji često posjećuju Gradsku biblioteku, jeste i Ranka Mirković koja već dvadeset i dvije godione radi kao knjižničar u Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ u Bijeljini. Prije toga Ranka je sedam godina obavljala ovaj posao u brčanskoj Gradskoj biblioteci.

“Ekonomsku školu sam završila u Visokom. Veći dio života provela sam s knjigama i sa čitaocima. Do penzije su mi ostale još tri godine. I ovaj, kao i svaki drugi posao, treba voljeti. Kada sam nekada davno iz Visokog, preko Ilijaša, došla do Brčkog, ubrzo sam počela raditi u brčanskoj biblioteci. Sve što sam naučila o biliotekarstvu, naučila sam u Brčkom, jer su mi kolege puno pomogle. Nakon prelaska u Bijeljinu, počela sam raditi u ovoj biblioteci. Volim biblioteku, rad u biblioteci i knjige. Nikakav problem za mene ne predstavlja da nekom čitaocu pomognem oko pronalaženja određene knjige. Imamo vrlo zahtjevnih čitalaca koji traže istoriografsku ili memoarsku literaturu, vezanu za Drugi svjetski rat ili Prvi svjetski rat. Morate malo više čitati i pratiti određene istorijske epohe. Često, i kada vam nije do čitanja, morate uzeti nešto da pročitate, kako biste bili u situaciji da čitaocu ponudite određenu informaciju. Malo ima objavljene literature o Prvom svjetskom ratu. Moramo se potruditi da pronađemo neku određenu knjigu i da čitaocu ispunimo želju“.

Ranka kaže da novo vrijeme donosi i određene promjene, kada je čitanje u pitanju. Mijenjaju se i ukusi čitalaca.

“Mladi su nekada više čitali, jer je lektira bila obavezna, u smislu čitanja svakog književnog djela. Sada imamo čitaoce starosti od trideset i pet do šezdeset godina koji redovno čitaju i zanimaju se za različite teme. S njima je lijepo sarađivati. Kada nešto preporučimo, oni to prihvataju sa zadovoljstvom. Kada im „otkrijemo“ neke domaće autore, oni im se ponovo vraćaju. Trudim se da čitaocima ponudim što više knjiga domaćih autora. To nisu samo dobitnici NIN-ove nagrade. Ima puno domaćih autora koji izvanredno pišu. Čitaoce interesuju i naši klasici i to je nekakav standard, ono što se traži. Prate se i novija izdanja. Mi ne sudimo o izboru čitalaca. Čitalac je taj koji bira knjigu. Mi smo na usluzi, da usmjerimo, informišemo, predložimo neko novo književno djelo. Čitaoci traže Andrića, Selimovića, Ćopića, ali, redovno čitaju i svjetske klasike, kao što je Dostojevski, Viktor Igo, Emil Zola“.

Ranka Mirković kaže da je knjižničarima i bibliotekarima od velike pomoći internet, jer mogu brzo da se upoznaju sa novim izdanjima i novim autorima.

“Momu Kapora, recimo, traže da pročitaju čitaoci različitih uzrasta. Stariji to traže zbog krupnijih slova, jer je nekada podgorički „Oktoih“ štampao krupnija slova na bijelom papiru. Svaki posao, pa i ovaj, treba raditi sa osmijehom na licu. Mi se ovdje trudimo i uvijek smo spremni da pomognemo našim čitaocima“, kaže na kraju razgovora za portal „Bijeljina.com“ Ranka Mirković.

Bijeljina.com