U Muzeju Semberije otvorena je pomalo neobična izložba autorke iz Beograda Marije Pešikan, pod nazivom „Semberija – krajolik u dijalogu“.

Na izložbi je, kako sama autorka kaže, prikazana slojevitost podneblja Semberije u kome se prepliću tragovi prošlosti, ritmovi svakodnevice i tiha pitanja o budućnosti.

Marija Pešikan, student doktorskih akademskih studija na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu – Odsjek pejzažna arhitektura i hortikultura, kaže da istraživanje pejzaža predstavlja jedan od oblika djelatnosti pejzažnih arhitekata.

 „Željela sam da podstaknem dijalog među stanovništvom Semberije o odlikama i karakteristikama semberskog pejzaža. Moja baka je iz Semberije, tako da sam često ovdje dolazila i pratila promjene kroz vrijeme od malih nogu. Ljudska djelatnost u pejzažu je nešto što se ne može zanemariti. Koncept izložbe je da podstaknemo stanovništvo na razmišljanje o krajoliku i pejzažu u kojem žele da žive. Prikazane su neke osnove pejzažne arhitekture i analize, koje su dio te profesije. Uz to su prisutne i različite poruke koje treba ljude da podstaknu i da odgovore na pitanje – da li krajolik može preživjeti bez dijaloga“.

Pritisak urbanizacije utiče na izgled pejzaža

Marija Pešikan kaže da je ljudska priroda dualna, tako da čovjek može nešto da stvori, izgradi i popravi, ali može nešto i da uništi.

 „Koncept izložbe je poziv na ponovno stvaranje. Posmatrajući perspektivu pejzaža i fotografiju, u kontekstu turizma, otkrivaju se brojne mogućnosti koje Semberija pruža za kvalitetan život. Pritisak urbanizacije utiče na promjene u sastavu i plodnosti poljoprivrednog zemljišta. Pritisak razvoja grada smanjuje i zelene površine unutar grada. Sve to sprečava razvoj drvenastih biljaka koje su neophodne za proizvodnju kiseonika. Sve su to teme za razmišljanje. Ljudi moraju shvatiti da su dio pejzaža i da sami utiču na stvaranje tog pejzaža. Naše mišljenje, u kontekstu prostora, kako želimo da živimo, je jedan dio tog prostora. Svako od nas ostavlja trag u prostoru, ali se prostor razvija i sam od sebe. Uz prirodne sile, izuzetno je izražen i ljudski faktor, koji ne mora biti u kontrastu sa prirodom. Čovjek može nastaviti da stvara povoljniji pejzaž i krajolik, poštujući neke osnovne principe i zakone“, napominje Marija Pešikan.

Izložba koja poziva na promišljanje

Tanja Lazić, muzejski savjetnik u Muzeju Semberije, kaže da je riječ o neobičnoj izložbi, po konceptu i po svojoj formi.

„ Autor izložbe, Marija Pešikan, doktorant na studijama pejzažne arhitekture Šumarskog fakulteta u Beogradu pripremila je zanimljivu izložbu pod nazivom “Semberija – krajolik u dijalogu“. Sve slike, fragmenti sjećanja, koje nosi iz djetinjstva koje je provodila i u Semberiji, slili su se u jedan mozaik. Marija je sve to godinama i decenijama pratila u Semberiji. Svojom izložbom ona nas poziva na jedno promišljanje, na povećanje osjećaja odgovornosti, kao pojedinaca i kao zajednice, odnosno poziva nas na glasan i javan govor o tome da je priroda kod nas ugrožena, da je sve manje zelenih površina. Otuda želja da obratimo pažnju na prirodu i pejzaž onakav kakav jeste u realnosti, ali, i da podstaknemo na akciju kako bismo ih spasili i unaprijedili u budućnosti“, istakla je Tanja Lazić.

Bijeljina.com