Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja Sretenje Gospodnje kao uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.

Sretenje Gospodnje predstavlja prvi susret Boga i čoveka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao sveti Simeon Bogonosac. Slavi se uvijek četrdesetog dana poslije Božića i u simboličkom smislu je veoma važan hrišćanski praznik, jer ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.

Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana (544. godina), a kao slava veoma je često u srpskom narodu, koji za ovaj praznik vezuje svoju tradiciju i običaje. Tako postoji vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto. Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvjedi uplašeni od sopstvene sjenke vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest nedjelja.

Običaji i vjerovanja

Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale svijeće, jer se vijeruje da plamen sveće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć. Najzanimljivije od sretenjskih vjerovanja jeste da mlade djevojke treba da paze danas koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.

Sretenje je svrstan u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mjesto određeno za djevojke. Ovaj događaj iz života crkve opisan je u četvorojevanđeljima.

Izvor: Mondo / Foto: Uroš Arsić