“Budi odveć lepa da se sviđaš svakom, 

Odveć gorda da bi živela za druge…”

                         Jovan Dučić

Magdalena Maga Živanović, kao prva bijeljinska pjesnikinja,  pojavila se u kulturnoj istoriji Bijeljine krajem devetnaestog vijeka. Bila je kćerka Jove Nikolića i Jelke, kćerke poznatog gazde i jednog od najistaknutijih Srba u Bijeljini toga doba, Pere Živanovića.

Rano je ostala bez oca, te je brigu o njoj preuzeo njezin djed po majci – bogati i ugledni bijeljinski trgovac Pero Živanović. On je puno uticao na njeno patrijarhalno vaspitanje. U književnoj i publicističkoj periodici Magdalena Nikolić više se pominje kao Maga Živanović. To je, ustvari, bio njen pjesnički pseudonim, jer je sve svoje poetsko – lirske stihove potpisivala kao Maga Ž. (Živanović).

Magdalena je vaspitavana u tradicionalnom patrijarhalnom duhu i pripremana je za udaju za “dobru priliku”. Magdaleninu mladost i cijeli život obilježilo je poznanstvo sa kasnije poznatim pjesnikom i diplomatom Jovanom Dučićem, tokom njegovog kratkog službovanja u Srpskoj osnovnoj školi u Bijeljini 1893/1894. godine.

Romantična ljubav, koja se rodila u tom kratkom periodu između mladog učitelja i djevojke iz Bijeljine, po Dučićevom odlasku iz grada pretvorila se u višegodišnju prepisku. Magdalena i Jovan se više nikada nisu sreli, ona je ostala neudata, a on neoženjen. Neostvarena ljubav i dugogogodišnje dopisivanje imali su uticaja i na Magdalenine pjesničke izraze, a posebno na činjenicu da je svoje pjesme prosljeđivala tada najpopularnijem i najznačajnijim srpskom časopisu u BiH, “Bosanskoj vili”, gdje su objavljivane tokom 1895. i u 1909. godini.

O velikoj ljubavi između pjesnikinje Magdalene Živanović i Jovana Dučića svjedoče brojna Dučićeva pisma upućena njoj. Pjesnikovi “ljubavni jadi” bili su prave male “hamletovske ispovijedi”, pa je mladi učitelj i daroviti pjesnik mladoj i lijepoj djevojci Magi u svojim pismima zaneseno pisao da je “jedina na svijetu”, “sreća svedržeća”, “raj u grudima”.

I Magdalena je uzvraćala pismima i stihovima, tako da je ona, ustvari, prva bijeljinska pjesnikinja. Napisala je brojne ljubavne i rodoljubive pjesme. Najpoznatije su joj dvije objavljene pjesme: “Što tuži srce tvoje” i “Pjesma bez naslova”.

Iz njenih pjesama izbija neka čudna poetska energija, lirskog senzibiliteta, ljubav i čežnja za Dučićem, koji je na svojim, pjesničkim i diplomatskim blistavim putevima, otišao daleko od svoje velike mladalačke ljubavi, nikad joj se više ne vrativši.

Bijeljina.com