Sud je poništio ekološku dozvolu za iskopavanje uglja u Bistrici kod Prijedora, ali kopači uglja su već devastirali dio ovog idiličnog sela, a mašine u rudniku i nakon presude rade punom parom.

Ovo je, ukratko, epilog borbe za pravdu koja traje već skoro dvije godine i tokom koje su mještani Bistrice čak i tijelima pokušavali da spasu svoje selo od devastacije.

U brojnim sudskim i upravnim postupcima Bistričani su, uz pomoć ekologa, dokazivali da “Drvo eksport” iz Teslića, u Bistrici kopa ilegalno.

Dok pravnici tvrde da je presuda Okružnog suda u Banjaluci velika pobjeda mještana i Centra za životnu sredinu Banjaluka, koji su tužili Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS i dobili taj spor, Bistričani kažu da je to Pirova pobjeda.

“Kasno Marko na Kosovo stiže! Može sad sud pisati šta hoće, jedini pobjednici na terenu su one siledžije iz “Drvo-exporta” i njihovi pomagači. Oni su nezakonito kopali i vjerovatno već iskopali ono što su planirali. Uzeće milione i otići, a nama će na našoj djedovini ostaviti kratere, zagađene rijeke, razrovane puteve, zagađen vazduh” – kaže jedna mještanka Bistrice.

Njen komšija Daniel Lazić, jedan od organizatora protesta i jedan od tužilaca u spomenutom sporu, kaže da je sud utvrdio ono što su mještani odavno znali.

“Da ima države, to se ne bi dešavalo. A sad, ova presuda, me podsjeća na ono: operacija uspjela pacijent umro. Nije sud ništa spektakularno presudio. Kada se pročita presuda tu se vidi sve ono što već već godinu i po znamo i upozoravamo na to” – kaže Lazić.

Adokatica Dragana Stanković, koja je u upravnom sporu zastupala 32 mještanina Bistrice i okolnih sela, kaže da je značajno što je sud potvrdio sve njihove tužbene navode.

“Sud je potvrdio da su radovi započeli prije nego što je za njih data koncesija, i prije nego što su se počeli pribavljati izvještaji, koji su korišteni za izdavanje ekološke dozvole. Dakle, nije ni utvrdjeno pravo “nulto” stanje životne sredine, kakvo je postojalo prije radova u Bistrici, i kakvo je ekološkom dozvolom trebalo zaštititi” – kaže Stankovićeva.

Ona navodi da na ogromnom prostoru zemljište iskopano dvadesetak metara u dubinu, pa ni teoretski nije bilo moguće izvršiti mjerenje kvaliteta tog zemljišta, jer je ono prije mjerenja iskopano i odvezeno na nepoznatu lokaciju.

“Takođe, rješenjem koje je sada poništeno, a kojim je izdata ekološka dozvola, štiti se režim već zagađene rijeke Crnjeljače, a ne režim čiste rijeke Crnjeljače, kakav je postojao prije otpočinjanja radova” – objašnjava Dragana Stanković.

Ratko Pilipović, pravnik u Centra za životnu sredinu, kaže da razumije reakcije mještana Bistrice, ali da priča sa rudnikom lignita u ovom selu još nije završena.

“Odmah nakon presude, kojom se dokazuje da “Drvo – export” nema ekološku dozvolu, mi smo o tome obavijestili inspekciju i tražili da odmah obustave radove” – kaže Pilipović.

Osim što nije utvrđeno nulto stanje, poništena ekološka dozvola je izdata i bez plana za remedijaciju i rekultivaciju terena, kojom bi se koncesionar obavezao da nakon završenog iskopavanja, teren dovede u stanje u kakvom je bilo prije otvaranja rudnika.

“Mnogi će reći da u Republici Srpskoj niko ne ispunjava te obaveze. Možda je i tako, ali do sada nikad nije zatvoren rudnik zbog neispunjavanja preuzetih obaveza” – kaže Pilipović.

On dodaje da su, kroz ovaj proces, tužioci dokazali da Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS olako izdaje ekološke dozvole i da bi za to neko trebalo da odovara.

“Na kraju, ova presuda će biti značajna i u paničnom postupku, u kojem mještani traže nadoknadu štete” – zaključuje Pilipović.

Podsjećamo, petoro Bistričana, koji žive u ovom selu ili koji tu imaju svoja imanja, početkom godine su u parničnom postupku tužili su Republiku Srpsku, Grad Prijedor i firmu “Drvo export” zbog ugrožavanja elementarnih ljudskih prava zagarantovanih Ustavom RS.

Oni tvrde da im je nelegalnim iskopavanjem uglja ugroženo pravo na dom i na zdravu životnu sredinu, te pravo na ljudsko dostojanstvo i na zaštitu zdravlja.

Izvor: Srpska info