U Muzeju Semberije večeras je predstavljen “Ratni dnevnik jednog majora”, knjiga Ratka Đurkovića, prosvjetnog radnika iz Donje Trnove kod Ugljevika, ratnog komandanta bataljona Prve majevičke brigade.
“U septembru 2020. godine u moju kuću upali su pripadnici SIPE, s nalogom da me uhapse zbog navodnog ratnog zločina. Oko mene se zemlja okrenula. Kakav ratni zločin, kada sam još u 2013. godini davao neku izjavu o ratnim zbivanjima na Tursanovom brdu i tada sam sve detaljno iznio. Moje odvođenje od kuće vidjela je moja unuka koja toga dana nije otišla u školu. Nakon toga, odlučio sam, bez obzira na ishod optužbe i suđenja, da sve pribilješke iz ratnog perioda uobličim i da stavim u ratni dnevnik.
To sam odlučio zbog moje unučadi i zbog sve djece. Nakon dvije godine suđenja, Sud BiH me oslobodio. Rezultat te slobode je ovaj dnevnik koji sam objavio. Prvi dio dnevnika sadrži dešavanja iz pet ratnih godina, dok drugi dio knjige sadrži dešavanja oko mog suđenja u Sarajevu. Mislim da je ovo autentičan sadržaj sa Majevičkog ratišta, čista faktografija i ovo nema neki književni karakter. Ovdje se nalaze faktografski podaci koji su autentični”, istakao je Đurković, naglasivši da je svojim svjedočenjem na sudu branio sve one Srbe koji su nepravedno optuženi i osuđeni.
Slobodan Marković, recenzent ove knjige, podsjetio je da je optužnica protiv Ratka Đurkovića podignuta 24 godine nakon završetka rata.
“I to je dokaz kako u ovoj državi neko ko je časno i odgovorno obavljao svoju dužnost, ne može biti miran i bezbjedan. Optužnica protiv Ratka tri puta je vraćana na doradu. Tražili su elemente za optužbu. Ipak, pobijedila je Ratkova čast, jer je Ratko častan čovjek, častan oficir. Njegova sudbina je sudbina svih oficira. On je bio rezervni vojni oficir u rezervnom sastavu JNA. Mobilisan je još 1991. godine da bi čuvao vojne objekte, kasarnu u Brčkom i druge vojne objekte.
Nakon čitanja Ratkovog ratnog svjedočenja, svaki dobronamjeran čovjek će shvatiti da u BiH nije bilo nikakve agresije, već je to bio građanski rat u kojem su građani iz reda sva tri naroda nastradali. Bilo je oficira, komandanata brigade iz Teočaka koji su svjedočili u Ratkovu korist. Ovo govorim iz samo jednog razloga, povjerenje u BiH između tri naroda će se uspostaviti samo onda kada mi shvatimo da je rat završen, da je to bio građanski rat u kojem su svi nastradali, manje ili više. Budućnost se ovdje može graditi samo na međusobnom uvažavanju između jednih i drugih. Ratko je bio moj nastavnik. Ova knjiga nema nikakve političke predrasude, već je autentično svjedočenje Ratka Đurkovića”, istakao je Slobodan Marković.
Bijeljina.com