Zara Sivčević, djevojčica iz Tuzle, rođena je sa cerebralnom paralizom. Uprkos svim nedaćama Zara je jedna vedra djevojčica puna energije. Zajedno sa svojim roditeljima svakodnevno se uporno bori sa željom da jednog dana prohoda.
“Borimo se za nešto što jedna ogromna većina dobije rođenjem. Mogućnost da hoda, vidi, čuje, govori, dostojanstveno živi. Zara ne hoda. Kada mi je prvi put rekla da idemo negdje gdje ima puno djece…bila sam zatečena. Očekivala sam da će je spoznaja da druga djeca hodaju, a ona ne, činiti nezadovoljnom, tužnom, razdražljivom. Pitala sam je zašto želi da ih gleda, a ona je sasvim mirno i vedro rekla da želi da vidi kako će to izgledati kada i ona jednog dana bude hodala. Zara je velika u svojoj ljubavi za ljude i sve oko sebe. Njena ljepota je veličanstvena, jer njena ljepota je njena snaga, njena borba, čelična želja i taj njen san…koji živi…Živi. Da jednog dana hoda. Ne postoji teška i laka borba, nema velikih i malih tegoba, nijedan put nije posut ružama”, napisali su njeni roditelji na Facebook stranici “Zara ka zvjezdama”.
Na tom Facebook profilu slikovito je prikazan Zarin život i njena borba kroz fotografije, ali i video snimke. Ipak, ono što je najvažnije, Zara svoje dane živi sretna, okružena ljepotom i ljubavlju uz veliku podršku svojih roditelja, ali i svih ljudi dobre volje.
“Kada su djeca njene dobi počinjala puzati, ona je jedva mogla par sekundi držati glavu uspravno, kada su druga djeca pravila prve korake, ona je nosila gipseve na nogama, kada su druga djeca trčkarala razigrana, ona se spremala na operacije i opet ležanje u gipsanim oklopima, kada su druga djeca na ponos roditelja počinjala trenirati razne sportove, Zara je pomalo uspjevala da sjedi, kada su druga djeca vozila bicikla, ski rol, Zara je sa ortozama na nogama vježbala ustajanje. Svaki dan vježbi, napora, suza. Svaki dan sreće zbog malog uspjeha. Bez koordinacije vida i ruku, nerazvijenih mišića, nerazvijenog vezivnog tkiva, nekontrolisanih gibova tijela…sve je to ona predanim i napornim vježbanjem savladavala, naučila svoje tijelo da sluša”, tako Zarini roditelji opisuju borbu svoje hrabre djevojčice.
Zara je u avgustu krenula u svojoj novi poduhvat, obukla je velike ortoze i sada slijede koraci.
Kako kaže, “sa tatom naravno u početku, a poslije… Vidjećemo”. I Zara sada sama može da stoji.
Zbog neuređenog sistema, Zarini roditelji sve programe rehabilitacije i liječenja u inostranstvu, koja iziskuju ogromna sredstva, finansiraju sami uz pomoć humanih ljudi.
“Odlučili smo da Zari moramo pomoći da dosegne onoliko kolike su njene mogućnosti”, napisali su oni.
Pored raznih humanitarnih akcija, bazara, uplata na žiro-račune, humanitarnih brojeva, konstantno je aktivna i Facebook stranica Zarin san_Prodaja odjeće i obuće, gdje Zarina majka prodaje odjeću, koju su svi ljudi dobre volje donirali kako bi pomogli da se prikupi novac za Zarine sljedeće tretmane i rehabilitacije.
Takođe, u planu je i još jedan humanitarni bazar, zakazan za 27. avgust.
Kako je i nedavno Zarina majka objavila, putem ove stranice je na račun uplaćeno dodatnih 530 KM, i raspoloživo stanje na računu je tada bilo nešto više od 19.000 KM, a za novi ciklus terapija robotike potrebno je 30.000 KM.
“Hvala svima koji vjerujete u nju i stojite uz mene. Moj bedem podrške i pomoći. Za ovih tri, četiri mjeseca sakupili smo nevjerovatnu sumu novca. Ovo koliko je potrebno još… To ćemo kao od šale. Dok dlan o dlan, novembar/decembar će na naš prag. Znam: tada ćemo imati 30.000 KM za ciklus terapija robotike. Do tada, dobri moji, posjetite stranicu Zarin san… Pregledajte albume i pronađite za sebe šta”, napisala je majka, koju mnogi nazivaju lavicom.
Pored toga, aktivan je i humanitarni broj za pomoć Zari 17032.
Zara i njeni roditelji ne odustaju, i pozivaju sve ljude dobre volje da se uključe, kako kažu, samo zbog ljubavi i želje da Zara ostvari svoj san.
Banjaluka.com