Narod Jablanice i Konjica nikada neće zaboraviti kataklizmu koja ih je pogodila u noći s 3. na 4. oktobar ove godine.

Poginulo je više od 20 ljudi, a svakim danom na vidjelo izlaze razmjere štete. Uništeni su brojni životi, ali i oni koji su uspjeli preživjeti nezapamćen potop teško da će se ikada uspjeti oporaviti.

Jašar Begović,kobne noći nije bio u Jablanici.

“Izgubio sam majku i kuću u ovim poplavama”, govori drhtavim glasom.

Do 4. oktobra dolazio je na kućni prag, u kuću u kojoj se rodio i odrastao. Majka i otac su ga čekali raširenih ruku i radovali mu se. Nažalost, majke više nema. Nema ni kuće. Uništena je.

“Babo je ostao živ, on je trenutno u staračkom domu. Tu noć je babo držao majku koliko je mogao i na kraju je ispustio, nije imao više snage. Bujica je bila ogromna”, govori Begović za Avaz.

Kaže da je sutradan oko 10 sati saznao šta se dogodilo.

“Ja sam spavao, nisam znao šta se dešava. Tek sam ujutro u 10 sati saznao, nazvao sam nekoliko drugova iz sela. Uspio sam nekako taksistu Juku dobiti na mobitel. Govori mi i plače, sve mi je bilo jasno”, kaže Begović.

Juka mu je rekao da je oca vidio, ali da majke nema.

“Grozno… Grozno… Šta ću, spakovao sam se i došao ovdje. Grozno se sada osjećam kada dođem ovdje. Njih nema”, jedva je izustio Jašar Begović i zamolio da ga više ništa ne pitamo.

Izvor: Nezavisne