Sve popularniju operaciju “za mršavljenje”, tokom koje pacijentima smanjuju želudac, nerijetko prate brojne komplikacije, a ovaj zahvat može imati i smrtni ishod. Pa iako je intervencija besplatna u Srbiji, naši ljudi najčešće odlaze u Tursku, odakle se samo 24 sata kasnije, vraćaju avionom i tako rizikuju život. Docent dr Dejan Veličković otkriva za Nova.rs zašto pacijenti odlaze u drugu zemlju da “preko noći” smršaju i kako dovode svoj život u opasnost.

„Operaciju smanjivanja želuca u Srbiji radimo već 10 godina. U posljednje vrijeme je jako popularna, pa se kod nas, godišnje uradi oko 400 do 500 operacija, a lista čekanja je sve duža“, na početku razgovora kaže dr Veličković.

Univerzitetski klinički centar Srbije je jedina državna ustanova u kojoj besplatno rade ovu operaciju, dok u privatnim klinikama košta od 5.500 do 7.000 evra, u Evropi je od 8.000 do 12.000, a u Turskoj od 2.500 do 7.000 evra.

“U Srbiji koristimo visoko kvalitetnu opremu za ovakve operacije, u koju se ulaže mnogo novca. Klinike koje je rade za male pare, bave se hirurškim turizmnom i rizične su. Postavlja se pitanje, kako je moguće da u Srbiji operacija košta 5.500 evra. Pa ovdje imamo najbolji materijal, kojim uklonimo 75 odsto želuca, a onda deo tog materijala ostavimo unutar pacijenta – zauvijek. Zato taj materijal mora biti kvalitetan. U Turskoj, međutim, za 2.500 evra dobijate avionsku kartu, smeštaj u bolnici nekoliko dana i operaciju. Pa kakve onda materijale oni koriste, kad je sve tako jeftino? Ne znam šta je u pitanju, ali je svakako sumnjivo s obzirom na nisku cenu operacije” pita se dr Veličković.

U Srbiji do sada nije bilo komplikacija nakon ovakvih operacija, dok se, naglašava hirurg, iz Turske ljudi masovno vraćaju sa zdravstvenim problemima.

“Do sada nismo imali komplikacije, a pacijenti koje vraćaju iz Turske se sve češće žale na teške posljedice zahvata. Svakako moj savjet onima koji planiraju odlazak na ovu operaciju je da se prvo detaljno raspitaju, i da ne žale novac jer su njihovo zdravlje i život u pitanju”, naglašava dr Veličković.

U našoj zemlji moguće je otići na besplatnu operaciju smanjenja želuca, ali samo ako je medicinski indikovana, tačnije ako prekomjerna tjelesna težina ugrožava zdravlje čoveka.

“Potrebno je da indeks tjelesne masnoće bude oko od 35 do 40 odsto. Država finansira 40 ovakvih operacija, kada je zdravlje ugroženo i indeks masti premašuje dozvoljenu granicu. Odnosno ako pacijent ima prekomjernu kilažu i bolesti koje utiču na istu, kao što su dijabetes tip 2, bolesti pluća i disanja, ali i slip apnea (bolest prekida sna, bez disanja). Operacija se radi laparoskopski i nije rizična, ako je radi neko ko je iskusan. Prije operacije zasjeda konzilijum psihologa, endokrinologa, centar za gojaznost i čitav tim koji mora da ustanovi da li je pacijent za taj poduhvat ili nije. Nakon operacije, pacijenti istog dana mogu da ustanu i da se normalno kreću. Takođe, potrebno je da osoba bude punoljetna, tačnije da ima od 18 do 65 godina” objašnjava doktor.

Oporavak ima tri faze.

“Pacijent prvo mora da unosi isključivo tečnu hranu, nakon toga kašastu, a tek kasnije je dozvoljena čvrsta hrana. Bitno je da za to vreme osoba ima oko sebe podršku, da prati uputstva, jer nije lako nakon velikog unosa hrane jesti jako malo. Posle operacije, postoje i dalje šanse da se osoba ugoji, ali tek nakon nekoliko godina i to nikada ne može biti kao pre zahvata. Ljudi uglavnom očekuju drastičnu promenu ‘preko noći’, a rezultat se vidi tek godinu i po dana posle izvršene operacije. Normalno je da čovek gubi tri do četiri kilograma mesečno, a kada se gubi više, to onda znači da velike količine vode zapravo izlaze iz organizma. Međutim, koliko god ova operacija bila rutinska za iskusne lekare, može biti i jako rizična, ako je osoba preterano gojazna”, upozorava dr Veličković.

Oporavak ima tri faze.

“Pacijent prvo mora da unosi isključivo tečnu hranu, nakon toga kašastu, a tek kasnije je dozvoljena čvrsta hrana. Bitno je da za to vrijeme osoba ima oko sebe podršku, da prati uputstva, jer nije lako nakon velikog unosa hrane jesti jako malo. Poslije operacije, postoje i dalje šanse da se osoba ugoji, ali tek nakon nekoliko godina i to nikada ne može biti kao prije zahvata. Ljudi uglavnom očekuju drastičnu promjenu ‘preko noći’, a rezultat se vidi tek godinu i po dana poslije izvršene operacije. Normalno je da čovjek gubi tri do četiri kilograma mesečno, a kada se gubi više, to onda znači da velike količine vode zapravo izlaze iz organizma. Međutim, koliko god ova operacija bila rutinska za iskusne ljekare, može biti i jako rizična, ako je osoba pretjerano gojazna”, upozorava dr Veličković.

Sa ciljem da smrša, nakon smanjenja želuca, u Turskoj je prije godinu dana bila na operaciji i Jelena M. (30), koja za Nova.rs kaže da je sve prošlo u najboljem redu.

“Vidjela sam da je tamo akcija i da mi neće sjeći stomak, već će raditi laserski. Pozvala sam ih i dogovorila se sve preko telefona. Rezervisana mi je karta, čekao me je prevoz kod aerodroma i stigla sam na kliniku. Pregledali su me i ustanovili sa sam zdrava za operaciju, imala sam oko 35 kilograma viška, koje nikako nisam mogla da skinem. Potpisala sam ugovor da pristajem na operaciju, ali i na sve dodatne komplikacije i liječenje, koje se naravno dodatno plaća, ako bude potrebe. Pristala sam na sve. Na sreću prošlo je kako treba. Nisam imala nikakve komplikacije, šetala sam par sati nakon operacije i vratila se kući u roku od 24 sata. Sutradan sam normalno pila vodu, a što se tiče ishrane pratila sam uputstva ljekara. Sada se super osećam, skinula sam kilažu, što je najvažnije”, ispričala nam je Jelena, koja je imala sreću da prođe bez postoperativnih komplikacija.

Prije operacije konsultujte svog ljekara

Najvažnije je detaljno se informisati o operaciji prije odlaska “pod nož”.

“Raspitajte se o kojoj klinici je riječ, prije nego što im date novac i pristanete da Vas sijeku. Važno je i koji ljekari će raditi operaciju, kakve su njihove biografije. Sve to treba dobro provjeriti. Ako osoba želi operaciju u Srbiji, onda je najbolje da se prvo javi svom izabranom ljekaru u domu zdravlja. On daje dalja uputstva i provjerava da li pacijent ispunjava uslove za besplatnu operaciju, odnosno o trošku zdravstvenog osiguranja” objašnjava dr Veličković.

Izvor:Nova.rs//Foto: dr Dejan Veličković Foto: Privatna arhiva