Na trodnevnoj manifestaciji “Dani meda u Semberiji” okupilo se desetak uspješnih proizvođača meda iz Semberije, Posavine, sa Mejvice i Ozrena. Donijeli su ono najbolje i najzdravije što su imali, med i pčelinje proizvode.

“Bagrem i žestika dali su ove godine odličan prinos meda, u prosjeku oko 25 kilograma, dok se livada pokazala polovično. Suša je uticala da imamo manje livadskog meda. Generalno gledajući, u odnosu na protekle tri godine, ovo je  izuzetno dobra godina za pčelare i proizvođače meda”, kaže Nebojša Andrić, poznati pčelar sa Ozrena, iz Karanovca, sa područja koje je, kako Andrić kaže, bogomdano za bavljenje pčelarstvom. Andrići imaju oko tri stotine košnica, a registrovani su i kao proizvođači pčelinjih matica. Nebojša Andrić se pune čertrdeset i tri godine bavi pčelarenjem.

Ozren je bogomdan za pčelarstvo

“ Ozren je zdrava, čista sredina. Osim meda, imamo polen, propolis, matičnu mliječ, matice. Od prošle godine bavimo se branjem ljekovitog bilja i pripremanjem čajeva. Med i proizvode od meda prodajemo na kućnom pragu. Kod nas nema organizovanog otkupa, a pčelarenje je trenutno u krizi, isključivo zbog klimatskih promjena. Imaćemo sve veću borbu za med. Kvalitetan med može se godinama čuvati u zalihama. U Semberiji se med prodaje po 20 KM za kilogram, dok je kod mene, na Ozrenu, med od 22 do 25 KM po kilogramu. Stiže med s ovog područja i u Ameriku, u Švedsku, u Dubai, ali, sve to samo govori o kvalitetu meda s ovog područja”, kaže Andrić, ističući da se mladi ljudi kod nas interesuju za pčelarenje, ali je problem u tome što je mladih sve manje na ovim našim prostorima.

U pčelarstvu se novac ne može brzo zaraditi

“Naša djeca se odgajaju tako da brzo zarade novac. U pčelarenju morate uložiti deset godina života i rada, da biste postigli neke značajnije rezultate. U ovom poslu novac se ne može brzo zaraditi. Ova dobra godina će se dijeliti sa nekom lošijom godinom, prošlom ili nekom koja će tek doći. Prinosi meda u proteklih nekoliko godina su ispod 20 kilograma. Prinos od desetak kilograma je na ivici rentabiliteta”, napominje Andrić.

 

Pčela ne čeka, ne podnosi kašnjenje

Miloš Lučić, poznati pčelar iz okoline Šamca,  kaže da je ovo relativno dobra godina za pčelare, bolja od protekle tri do četiri godine. Lučići imaju oko 180 pčelinjih društava. Miloš kaže da je pčelarstvo odgovoran posao, kome se morate maksimalno posvetiti, ted a pčela ne trpi kašnjenje, pogotovo kada je sezona u pitanju.

On se još uvijek sjeća da je u Žepču 1978. godine  vrcao med četiri puta u sezoni, sedamdeset kilograma po košnici.

 “To je bio rekord i od tada prinosi samo padaju. U prošloj godini meda skoro da nije ni bilo. Pčele ne daju samo med, jer mi proizvodimo i polen, propolis, vosak, matičnu mliječ, a počeli smo proizvoditi i pčelinji otrov. Kod nas je standard drastično pao, a u svijetu, u nekim zemljama, kilogram pčelinjeg otrova košta i do stotinu hiljada eura. Sve kod nas poskupljuje, repromaterijal, ambalaža. Suša značajno utiče na prinose meda”, ističe Lučić koji je u ovaj posao uključio suprugu i dvojicu sinova. 

Marko Jović iz Tobuta na Majevici aktivno se tridesetak godina druži sa pčelama. Marko ima pedesetak košnica i za ovu godinu kaže da je jedna od najboljih po prinosu meda.

“Na Majevici ima bagremovog, livadskog i lipovog meda. Dobio sam na sajmu u Bijeljini Plaketu i za najbolju inovaciju koja podrazumijeva unapređenje  topljenje voska”, kaže Jović.

Sandra Stevanović Tomić iz Glogovca, sa suprugom Branislavom već desetak godina bavi se pčelarstvom. Sa 120 pčelinjih društava postiže dobre rezultate u pčelarstvu i najviše meda proda na kućnom pragu.

Njihovi sin i kćerka, Luka i Selena, zainteresovani su za ono što rade roditelji. A to je šansa da jednog dana postanu uspješni pčelari. 

Bijeljina.com