U Lipiku, prelijepom parku u centru Batkovića, danas je organizovana Druga fijakerijada i jagnjijada, koja je okupila veliki broj zaljubljenika u konje i konjičke sportove, ali i svih onih koji žele da se druže i da provedu nekoliko sati u dobrom društvu i dobrom raspoloženju.

Na ovo današnje druženje došli su uzgajivači konja i vlasnici fijakera iz Velike Obarske, Balatuna, Dragaljevca, Čađavice, Dvorova, Broca, Zagona, Crnjelova i Ugljevika.

Milan Petrović iz Dvorova kaže da se sa konjima druži od malih nogu.

“Djed je držao konje, otac nije, ali je i on volio konje. Kada sam formirao svoje domaćinstvo, nabavio sam konje. Kobila Vilma ima tri godine i odgojena je u mojoj štali. Mirna je, krotka, poslušna. Konjarstvo u Semberiji ima dugu tradiciju. Jedno vrijeme konjarstvo je bilo zapostavljeno, sada je ponovo počelo da se to obnavlja. Vole ljudi konje.

U Zagonima domaćin Radovan Ivanišević ima osmoro grla u štali. Milorad Leginović ima dvanaestoro grla. Zaživjelo je to i drago mi je da se ponovo obnavlja”, kaže Milan Petrović.

Mladen Spasojević iz Hasa, došao je na Fijakerijadu u Batković sa suprugom Biljanom. On kaže da je odrastao uz konje. Otac, djed, svi su voljeli i držali konje.

Neka košta koliko košta

“Nekada su konji služili za obavljanje teških poslova na selu, obradu zemlje i vuču, prevoz tereta. Sada je ostala samo ljubav prema konjima. Održavanje konja, ishrana i timarenje zahtijevaju novac i vrijeme. Ipak, kada nešto voliš, neka košta koliko košta”, kaže Mladen Spasojević.

Sedamnaestogodišnja Dušanka Mirković iz Ugljevika, učenica Muzičke škole u Bijeljini, kaže da voli konjički sport od malih nogu. Ljubav prema konjima naslijedila je od djeda Dušana.

 “Učlanila sam se u konjički klub prije godinu dana. Bila sam prošle godine na fijakerijadi u Ugljeviku i tada sam upoznala većinu vlasnika konja i fijakera. To je ono što me privlači”, kaže Dušanka Mirković.

Danas konji služe za paradu

Branislav Lukić, koji živi na relaciji Balatun – Trnjaci, kaže da su ovakve manifestacije dušu dale za druženje.

“Ovdje smo da se družimo. Volio bih da svake godine organizuje što više ovakvih manifestacija. Na teritoriji Semberije već ima dvadesetak ozbiljnih uzgajivača konja, počevši od Crnjelova, Obarske, Balatuna, Trnjaka, Batkovića, Dvorova. Konje imam još od malih nogu. Odrastao sam uz njih. Ja sam čovjek izbjegličke kolone, raseljeno loice, vojnik u povlačenju. Došao sam iz sela Dubnica, opština Kalesija, u Bijeljinu. odmah sam nabavio konje i ne rastajem se od konja više od tri decenije. Volio bih da me konji isprate i na onaj svijet, to bi bila moja želja. Ljubav prema konjima prenio sam i na djecu. Imam četiri grla u štali. Danas konji služe za paradu. Neke sitne poslove odradim s konjima. Uglavnom služe za druženje, za paradu. Neko voli lov i ribolov, a ovo je moja najveća ljubav”, kaže Branislav.

Bijeljina.com