Povodom Međunarodnog dana nestalih osoba i Dana poginulih i nestalih Republike Srpske u proteklom ratu u hotelu Drina u Bijeljini danas je održan Okrugli sto pod nazivom „Nezaboravljeni“, čija je glavna tema bio proces traženja nestalih lica, sa akcentom na traženju nestalih sa područja Semberije i Majevice.

Prema evidenciji Gradske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bijeljina, još uvijek se traga za 40 lica sa tog područja koja su nestala u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

Na današnje okupljanje su bili pozvani svi predstavnici međunarodnih i institucija iz Republike Srpske i BiH koje se bave procesom traženja nestalih osoba.

Savjetnik gradonačelnika Bijeljine, Radiša Petrović, je rekao da je pitanje nestalih izuzetno važna i bolna tema.

“Skoro 30 godina od završetka rata, hiljade porodica traže svoje najmilije. To je poražavajuća činjenica. Poruka sa današnjeg skupa je da politika, po pitanju ove teme, mora ostati u drugom planu, te da proces traženja ne smije stajati u mjestu. Rezultati potrage su slabi, te se postavlja pitanje da li je riječ o opstrukcijama”, kazao je Petrović i pozvao nadležne institucije – Institut za traženje lica BiH prije svih, da da objašnjenje zašto danas nisu prisutni u Bijeljini, te da zauzme jasan stav kada je riječ o djelovanju u budućnosti. On je napomenuo da je Gradska uprava Grada Bijeljina dosljedna svojoj praksi pomaganja porodica poginulih i nestalih lica.

Predsjednik Gradske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bijeljina, Darko Stević, istakao je da porodice koje traže svoje nestale članove nisu zadovoljne radom Instituta, jer ne postoji otvorena saradnja. On je naglasio da se komunikacija sa predstavnicima Instituta, povodom današnjeg Okruglog stola u Bijeljini, odvijala telefonskim i putem elektronske pošte, te da su se izjasnili da će biti prisutni danas u Bijeljini, međutim – to se nije desilo.

“Nijedan od tri direktora se nije pojavio. Institut je od svog osnivanja 2008. godine na neki način omča oko vrata svim porodicama koje su i dalje u potrazi za svojim nestalim članovima”, pojasnio je Stević i dodao da je organizacija na čijem je čelu tražila reorganizaciju Instituta, jer smatra da je prebacivanje nadležnosti za traženje na republički nivo rješenje i korak naprijed u okončanju potrage za hiljadama nestalih.

U prilog tome govori i činjenica da je, prije osnivanja Instituta, proces traženja nestalih išao lakše i brže. Brojke pokazuju da je tada, na godišnjem nivou identifikovano po nekoliko stotitna lica, a od osnivanja pomenute institucije, od 2008. godine do danas pronađeno i identifikovano je svega 59 lica.

“Ako ovakav trend bude nastavljen, jasno je da ćemo stajati u mjestu zbog (ne)rada Instituta”, zaključio je Stević i prokomentarisao činjenicu da ostaci oko 500 osoba nisu identifikovani, jer je potrebno raditi DNK analizu koja se sada radi u Hagu, a poslije uzimanja uzorka, slijedi čekanje od nekoliko godina na rezultat provjere podudarnosti.

Iz Udruženja porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko Distrikta kažu da se u Distriktu traga za 56 Bošnjaka, te da je proces traženja spor, jer Institutu i odgovara da nema ubrzanja procesa traženja i identifikacije, kako bi isti egzistirao što duže.

Rukovodilac Službe traženja Crvenog krsta Republike Srpske, Miloš Purković, tvrdi da rješavanju statusa porodica poginulih i nestalih osoba ne doprinoste okupljanja poput današnjeg, te da je potrebno promijeniti i načine i metode rada, odnosno bavljenja ovom problematikom.

“Institut je etiketiran kao glavni krivac za neefikasan proces traženja. Osnivači Instituta su Vijeće ministara i Međunarodna komicija za traženje nestalih osoba, te zbog toga oni imaju odgovornost veću nego sam Institut – jednostavno, nije realno da i trideset godina poslije završetka ratnih sukoba i dalje tražimo čak 7600 osoba u BiH. Jasno je da postoji ozbiljan propust u procesu potrage. Javno mnjenje i potencijalni svjedoci su izgubili povjerenje u nadležne institucije, te mnogi ne smiju slobodno da se izjasne o mjestima stradanja, odnosno ukopa mnogih osoba. Jasno je da su mnogi potencijalni svjedoci, vrlo vjerovatno, odgovorni za nestanak, odnosno smrt nekih lica”, rekao je Purković.

Milijana Pandurević, koja skoro tri decenije traga za svojom sestrom Danijelom Janković danas je prvi put prisustvovala jednom ovakvom skupu. Ona traži odgovor na jedino pitanje – šta uraditi u narednom periodu kako proces traženja ne bi stajao u mjestu? Međutim, kao i brojna druga pitanja, i ovo je ostalo uskraćeno za odgovor od strane nadležnih koji svoje ćutanje potvrđuju današnjim bojkotovanjem okupljanja u Bijeljini.

Osim ordžavanja pomenutog Okruglog stola, Međunarodni da nestalih u Bijeljini je obilježen parastosom koji je služen u crkvi Svetog Đorđa, polaganjem vijenaca i cvijeća na spomenik posvećen poginulim borcima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu na centralnom gradskom trgu i posjetom Spomen-sobi.

 Bijeljina.com