Sveta velikomučenica Efimija postradala je tokom carovanja Dioklecijana, a na taj dan se praznuje njen spomen.

Ono po čemu je bitna svetiteljka je čudotvorno dejstvo njenih česnih moštiju, koje se posebno prikazalo kao takvo za vrijeme četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu.

Taj sabor je sazvan u vrijeme cara Markijana i Pulherije 451. godine poslije smrti cara Teodosija Mlađeg. Povod za saziv ovoga Sabora dala je Dioskorova jeres, patrijarha aleksandrijskog i Evtihija, arhimandrita carigradskog, koji su rasprostirali lažno učenje da u Hristu Gospodu nisu bile dvije prirode, božanska i čovječanska, nego samo jedna, božanska.

Na ovom saboru najvidniju ulogu su imali Anatolije, carigradski patrijarh i Juvenalije jerusalimski patrijarh. Pošto prepirkama i dokazivanjima sa obje strane nisu uspjeli da dođu do konkretnog rješenja, patrijarh Anatolije je predložio da pravoslavni i jeretici napišu svoje vjeroispovijedanje, pa da ih polože u kovčeg u kom su stajale mošti svete Efimije. Svi su se složili sa tim! Dva vjeroispovijedanja su bila napisana i postavljena na prsi velikomučenice, kovčeg zatvoren i zapečaćen carskim pečatom, a postavljena je i vojnička straža. Zatim su svi proveli tri dana u postu i molitvi.

Četvrtog dana, kad su otvorili kovčeg vidjeli su pravoslavno vjeroispovedanje u desnoj ruci svetiteljke, a jeretičko pod njenim nogama. Tako je Božja sila riješila spor u korist Pravoslavlja. Povod da se odaberu njene mošti za pomoć na saboru bilo je to što su se u prošlosti pokazivale kao čudotvorne.

Na dan pomena svete Efimije, svake godine je isticala krv iz njenih moštiju, kao da je tog trenutka potekla iz rana i ta krv je sakupljana. Mermerna grobnica je bila velika i pokrivena mermernom pločom, a unutra se nalazio drveni kovčeg sa moštima. Na mermernoj grobnici sa lijeve strane nalazio se maleni otvor koji se otvarao u potrebno vrijeme i kroz koji se mogla provući ruka. Kroz taj otvor bi episkop po završetku noćnog bdenja i pred liturgiju provukao sunđer i skupljao krv koju bi kasnije iscijedio u posudu koja je bila predviđena samo za to.

Ljudi kada su to vidjeli, uz veliku zahvalnost Bogu i svetoj mučenici, mazali bi se tom krvlju radi blagoslova i iscjeljenja od bolesti. Osim što je iscjeljivala, ta krv je bila i veoma miomirisna. Dešavalo se da se krv izliva iz moštiju i u danima kada nije njen pomen, posebno kad bi arhijerej te crkve vodio bogougodan život, prenosi ATV.

Osim toga, Efimija se javljala vjernicima koji su joj se sa vjerom molili, kao i onima koji su ležali u bolesti, ili bi joj se u raznim nevoljama obraćali za pomoć. Sa svih strana, naročito iz Carigrada, dolazio joj je narod na poklonjenje.

Vjeruje se da je Efimija zaštitnica žena, te da svaka žena treba da ode u crkvu da joj se pomoli za zdravlje porodice.

„Ovčica Tvoja Isuse, Jefimija, zove silnim glasom: „Tebe Ženiče moj ljubim i tražeći Te stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carstvovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe.” Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše” Amin.

Izvor: Glas srpske